azjurandvor.com

BAŠĆANSKA PLOČA

Bašćanska ploča je lijevi plutej u benediktinskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške u kojem je oko 1100. godine uklesan glagoljski natpis – svjedočanstvo opata Držihe o zemlji koju je hrvatski kralj Zvonimir darovao samostanu sv. Lucije. Opat Dobrovit zapisao je da je tu podigao crkvu.

Glagoljicom pisana Bašćanska ploča je «rodni list» odnosno dokumentirani početak hrvatske književnosti. Bašćanska ploča je epigrafski zapis od posebnoga nacionalnoga i kulturološkoga značenja za hrvatsku povijest te vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Povijesna važnost Bašćanske ploče je u tome što se na njoj prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ «hrvatski» uz ime jednog hrvatskog vladara – kralja Zvonimira (1075-1089).

Ploča od bijelog kamena vapnenca na koju je krajem 11. ili početkom 12. st. uklesan tekst svojim je razmjerima i težinom doista upečatljiva: 199 x 99,5 x 9 cm, 800 kg. Bašćanska je ploča u opatijskoj crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru bila lijeva pregradna ploča ili lijevi plutej, odnosno dio oltarne pregrade (saeptum) koja je odvajala redovnički kor monaha-glagoljaša od prostora za vjernike.

Nakon što je oltarna pregrada uklonjena, Bašćanska je ploča ugrađena u pod crkve, u prezbiteriju. Bašćanski ju je klerik Petar Dorčić 1851. godine primijetio te je o tome izvijestio hrvatskoga povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Slovački filolog Pavol Jozef Šafárik je 1853. upoznao svjetsku znanstvenu javnost s tim nalazom. Tako je sredinom 19. st. započelo proučavanje Bašćanske ploče. Prvo potpunije čitanje objavio je krčki svećenik dr. Ivan Črnčić 1865. godine, a podrobnije je čitanje objavio 1875. hrvatski svećenik, povjesničar i političar Franjo Rački. Nakon njega je češki filolog Václav Leopold Geitler dao cjelovito tumačenje Ploče 1883. godine. U novije su vrijeme čitanju i tumačenju Bašćanske ploče mnogo pridonijela dva hrvatska znanstvenika: Vjekoslav Štefanić i Branko Fučić.

Vrh ploče krasi ornamentalni motiv – pleter ili vitica s jedanaest listova vinove loze. Zatim slijede 13 redaka teksta, koji je tijekom vremena teško oštećen i djelomice uništen i nečitak.

Jezik Bašćanske ploče je starohrvatski jezik (hrvatsko-čakavski), s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika. Pismo kojim je pisan tekst je glagoljica, i to prijelazni tip – pismo na prijelazu iz starije, oble glagoljice u noviju, uglatu glagoljicu.

Transliteracija teksta Bašćanske ploče iz glagoljice na latinicu:

AZ V’ IME OTCA I S(I)NA I SVETAGO DUHA AZ’

OPAT’ DR’ŽIHA PISAH SE O LEDNINE JuŽE

DA Z’V'NIM(I)R KRAL’ HR’VAT’SKI V’

DNI SVOE V’ SVETUJu LUCIJu I SVEDO -

MI ŽUPAN’ DESIMIRA KR’BAVE MARTIN’ V L(I) -

CE PRB’NEBŽA S’ POSL’ VIN(0)DOLE JaK(O)V’ V O-

TOCE DA IŽE TO POREČE KL’NI I BO(G) I *BI* AP(OSTO)LA I *G* E -

VANJELISTI I S(VE)TAJa LUCIJa AM(E)N’ DA IŽE SDE ŽIVE -

T’ MOLI ZA NE BOGA AZ OPAT’ DBROVIT’ Z’ -

DAH’ CREK’V’ SIJu I SVOEJu BRATIJu S DEV -

ETIJu V’ DNI K’NEZA KOS’M'TA OBLAD -

AJuĆAGO V’SU K’RAINU I BJeŠE V’ T’ DNI M -

IKULA V’ OTOČ’CI S’ SVETUJu LUCIJu V’ EDINO

Na suvremenom hrvatskom jeziku tekst Bašćanske ploče po Branku Fučiću glasi ovako:

Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ja

opat Držiha pisah ovo o ledini koju

dade Zvonimir, kralj hrvatski, u

svoje dane svetoj Luciji. I svjedo-

če mi Desimir, župan u Krbavi, Mratin u Li-

ci, Pribineg zastupnik u Vinodolu i Jakov na o-

toku. Tko to poreče, neka je proklet od Boga i 12 apostola i 4 e-

vanđelista i svete Lucije. Amen. Da tko ovdje živi,

moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit sa-

gradih ovu crkvu sa svojih deve-

tero braće u dane knez Kosmata koji je vla-

dao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane samostan sv. Mi-

kule u Otočcu sa crkvom sv. Lucije u jedinstvu.

Od 1934. Bašćanska ploča nalazi se u atriju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U crkvi sv. Lucije u Jurandvoru posjetitelji mogu vidjeti repliku Ploče u pravoj veličini, koja stoji na mjestu gdje je original prvotno stajao, odnosno predstavlja lijevu ploču oltarne pregrade.

Na desnoj ploči oltarne pregrade također je postojao glagoljski natpis. Od te tzv. druge Bašćanske ploče pronađena su samo četiri mala fragmenta koji se nazivaju Jurandvorski ulomci. Pronađeni su u opločenju poda na lijevoj (sjevernoj) strani svetišta.